General Hrvatske vojske, zapovjednik u Domovinskom ratu, proslavio se podizanjem hrvatske zastave na tvrđavu netom oslobođenog Knina. Godine 1992. postao je zapovjednik 5. bojne Tigrova. Iste godine na bojištu kod Dubrovnika u ranjavanju je ostao bez lijeve ruke. Njegovo problematično ponašanje – incidenti, sklonost alkoholu, neposluh, počeli su se primjećivati još za vrijeme rata. Iako su ga nadređeni slali na liječenje od alkoholizma, nudili mu neku od funkcija bez nadležnosti, nije prihvaćao ništa. Prisilno su ga umirovili 1997. s tek 33 godine života. 11 godina poslije, 2008., u svom divljačkom pohodu ubio je susjede – 15-ogodišnjeg Gorana i njegovu baku Ciliku Hudić, Franju Kosa, svog prijatelja Davora Petriša, a nakon 7 dana potrage ubio je i policajca Marija Kusanića. Na kraju se ubio pucajući si u glavu.